ETYM Old Fren. chapele, French chapelle, from Late Lat. capella, orig., a short cloak, hood, or cowl.
A place of worship that has its own altar.
Place of worship used by some Christian denominations; also, a part of a building used for Christian worship. A large church or cathedral may have several chapels.
Mala crkva.
Crkvica, domaća (dvorska) bogomolja; prvobitno: mesto (sakristija) gde je sveštenik ostavljao svoj ogrtač (l. cappa) i crkvene utvari; docnije: mesto za pevače i muzičare u crkvi; crkveni hor (pevači i orgulje); muzičko društvo, muzički orkestar; a kapela muz. brže no što se izvodi jedan crkveni komad; pevanje a kapela, horsko povenje bez muzičke pratnje; ala kapela, kao u kapeli, tj. vokalna i instrumentalna muzika zajedno. (lat.)
Skup svirača koji učestvuju u sviranju neke kompozicije (grč.)
Orhestar, skup uvežbanih muzičara.