ETYM Old Eng. cadence, cadens, Late Lat. cadentia a falling, from Latin cadere to fall; cf. French cadence, Italian cadenza. Related to Chance.
A recurrent rhythmical series; SYN. cadency.
Rhythmical fall or modulation; Music, close of phrase, especially final chords.
In music, the closing progression of a chord sequence, usually of two chords linked by a note in common. A cadence defines the completion of a musical sentence in relation to a starting tonality.
A perfect cadence (V–I) corresponds to a full close, a plagal cadence (IV–I) corresponds to a weak close, and an imperfect cadence (I–V) corresponds to a half close. Transitional cadences, including the interrupted cadence (V–VI), resolving on a minor chord, and the Phrygian cadence are harmonically rhetorical flourishes.
1. Davanje tona; proizvođenje tona; sviranje, pevanje; u katoličkoj crkvi: početne reči molitve koje izgovori sveštenik za oltarom i na koje verni odgovaraju.
2. Način ophođenja s ljudima, duh, karakter.
3. Dobro ili loše zvučanje glasa ili instrumenta.
1. Melodijski i harmonijski pokreti kojima se završava neka kompozicija;
2. Umetnuti odeljak u koncertima za solo insturmente (fr.)
Odmor na poslenjem, naglašenom slogu (stiha, rečenice); ritam; kretanje po taktu.
Svršetak jednog reda akorada; u plesu: takt. (ital.)
Pravilno, naizmenično dizanje (arza) i spuštanje (teza) glasa, naizmenična upotreba naglašenih i nenaglašenih (dugih i kratkih) slogova u rečima i rečenicama pesničkog stila; up. numerus, takt.Ravnomerno, odmereno kretanje. (grč.)
To regulate by musical measure.