ETYM New Lat., from Greek, offshoot, process of a bone growing; apo from + phyein to grow.
1. (Anatomy) A natural outgrowth or projection on an organ or part such as the process of a vertebra.
2. (Botany) A natural swelling or enlargement: at the base of the stalk or seta in certain mosses or on the cone scale of certain conifers.
3. Offshoot; projecting part, especially of bone.
Koštani izraštaj naročito na završetku zgloba cevastih kostiju, sa košću spojen koštanom masom (up. epifiza); min. prisustvo jedne rude u nekoj drugoj u obliku grane ili korena (ramifikacija); apofize, pl. geol., žice koje održavaju vezu između intruzivnih masa iz kojih izbijaju.