jedini
jedini preostali · najbolji · najgori · najsigurniji · najvažniji · glavni · najjači · nabolji · najozbiljniji · najpouzdaniji · pravi · najstariji · najopasniji · najveći · najgluplji · poslednji · najbitniji · prvi · najbrži · ključni · najdominantniji · najznačajniji · najmoćniji · jedini mogući · takav · najpopularniji · najboji · najomiljeniji · tipičan · ultimativni · najčudniji · najvredniji · najveci · najjadniji · najači · najodvratniji · najpoželjniji · legitimni · najsavršeniji · najčešći
Jedva čeka da počne · Jedva čekamo povratak kući · jedva čekati · jedenje · jede meso · jede prema pravilima · jedinjenje · jedić · jedinac · jedini · jedinica · jedinica jačine osveljenja · jedinica apsorbovane radijacije · jedinica diska · jedinica za rad sa pokretnim zarezom · jedinica podataka · jedinica protoka reka
one
IPA: / wʌn /ETYM Old Eng. one, on, an, as. än.
(Homonym: won).
1. Being one in number--a single unit or thing.
2. Being the single appropriate individual of a kind; only.
3. Used of a single unit or thing; not two or more.
4. Having the indivisible character of a unit; SYN. unitary.
5. Of the same kind or quality.
6. Indefinite in time or position.
7. Particular but unspecified.
8. Being a single entity made by combining separate components.
9. Used informally as an intensifier.
1 · ane · cardinal · combined · extraordinary · i · incomparable · indefinite · matchless · nonpareil · one and only · peerless · same · uncomparable · unitary · united · unmatchable · unmatched · unrivaled · unrivalled
single
IPA: / sˈɛ̃ɡl /ETYM Latin singulus, a dim. from the root in simplex simple; cf. Old Eng. and Old Fren. sengle, from Latin singulus. See Simple, Singular.
(Botany; of flowers) Having usually only one row or whorl of petals.
1. Existing alone or consisting of one entity or part or aspect or individual.
2. Having uniform application.
3. Involved two individuals.
4. Not divided among or brought to bear on more than one object or objective; SYN. undivided, exclusive.
azygos · azygous · concentrated · divorced · exclusive · idiosyncratic · individual · individualist · individualistic · lone · lonesome · man-to-man · mateless · one-man · one-member · one-on-one · one-person · one-woman · only · respective · separate · several · singular · sole · solitary · sui generis · unary · undivided · uniform · uninominal · unique · unmarried · unmated · unshared · unvarying · unwed · unwedded · various · widowed
singular
IPA: / sɪŋɡjələr /ETYM Old Eng. singuler, French singulier, from Latin singularius, singularis, from singulus single. Related to Single.
1. Being a single and separate person or thing.
2. Grammatical number category referring to a single item or unit.
3. The single one of its kind; SYN. unique, exceptional.
curious · extraordinary · funny · individual · odd · peculiar · queer · remarkable · rum · rummy · single · strange · unique · unusual
sole
IPA: / sˈɔl /ETYM Latin solus, or Old Fren. sol, French seul (fr. Latin solus; cf. Latin sollus whole, entire. Related to Desolate, Solemn, Solo, Sullen.
(Homonym: soul).
Solitary; the only one.
solitary
IPA: / sɑːləteri /ETYM Latin solitarius, from solus alone: cf. French solitaire. Related to Sole, Solitaire.
1. Single; individual; sole.
2. Living or being by one's self; having no companion present; being without associates; single; alone; lonely.
3. Remote from society; retired; lonely.
4. Performed, passed, or endured alone.
alone · inaccessible · lone · lonely · lonesome · nongregarious · nonsocial · only · single · sole · unaccessible · unaccompanied · unfrequented · ungregarious · unsocial