asonanca
Samoglasničko podudaranje, stih u kome se slikuju samo samoglasnici, nepotpun slik; muz., jednakost tonskih figura u jednoj muzičkoj misli.
aliteracija · opkoračenje · prozodija · lirska · fonetska · onomatopeja · tvorba · metonimija · derivacija · konsonantska · sricanje · perifraza · zvučanja · opkoračenja · ritmična · epifora · akcentovanje · arabeska · stilizacija · milozvučna · intonacija · simbolistička · invokacija · tokata · heksametar · jampski · dvosložna · preterit · rimovani · transkripcija · hiperbola · vokalizacija · nenaglašenih · distih · rimovanih · grbovna · dramatika · akcentovanih · stilska figura · semiologija
askorbinska kiselina · Asmera · asonantan · asonanca · asonancija · asortiman · asortirati · asocijalan · asocijativan · asocijativna dimenzija · asocijativna memorija · asocijativna operacija · asocijativni zakon
assonance
IPA: / asonɑ̃sˈe /ETYM Cf. French assonance. Related to Assonant.
The repetition of similar vowels in the stressed syllables of successive words; SYN. vowel rhyme.
Similarity between sounds; kind of rhyme in which only vowels are identical.
The matching of vowel (or, sometimes, consonant) sounds in a line, generally in poetry. Load and moat, farther and harder are examples of assonance, since they match in vowel sounds and syllabic stress pattern, but do not rhyme.