artiljerija
Prvobitno: svaka ratna sprava uopšte; docnije: topovi, topništvo, rod vojske naoružan topovima.
Rod vojske kome je osnovno naoružanje topovi (fr.)
pešadija · konjica · avijacija · mornarica · vojska · pješadija · flota · protivvazdušna odbrana · municija · protivavionska · artiljerijska · carska vojska · kopnena vojska · oklopna vozila · ruska vojska · soldateska · ratna mornarica · posada · turska vojska · flotila · falanga · žandarmerija · puška · crvena armija · komanda · divizija · borbena grupa · armija · eskadra · protivvazdušna · regimenta · straža · brigada · milicija · pešadijska · pukovnija · paljba · armada · đulad · srpska vojska
arterioskleroza · arteriosklerotičan · arteriotomija · arteritis · arteski · arteski bunar · artefakt · arteški · artiljerac · artiljerija · artiljerija jednog boka broda · artiljerija vučena konjima · Artiljerija ih je urakljila · artiljerijska vatra · artiljerijska granata · artiljerijska zaprečna vatra · artiljerijska podrška · artiljerijski · artiljerijski osmatrač · artiljerijski hitac · artiljerijsko tane
artillery
IPA: / artɪləri /ETYM Old Eng. artilrie, Old Fren. artillerie, arteillerie, from Late Lat. artillaria, artilleria, machines and apparatus of all kinds used in war.
1. An army unit that uses big guns; SYN. artillery unit.
2. Large but transportable armament; SYN. heavy weapon, gun, ordnance.
cannonry
A battery of cannons or cannon fire.
enginery
IPA: / endʒɪnəri /Engines collectively, instruments of war.
ordnance
IPA: / ɔːrdnəns /ETYM From Old Eng. ordenance, referring orig. to the bore or size of the cannon. Related to Ordinance.
(Homonym: ordinance).
Heavy weapons of warfare; cannon, or great guns, mortars, and howitzers; artillery; sometimes, a general term for all weapons and devices used in war.