apofiza
Koštani izraštaj naročito na završetku zgloba cevastih kostiju, sa košću spojen koštanom masom (up. epifiza); min. prisustvo jedne rude u nekoj drugoj u obliku grane ili korena (ramifikacija); apofize, pl. geol., žice koje održavaju vezu između intruzivnih masa iz kojih izbijaju.
bulbarna · nekroza · ovojnica · subluksacija · pelvična · grudna · humerusa · femoralna · fibrozna · cervikalna · resica · metafiza · makula · hijalina · ptoza · fascija · sutura · ruptura · karotida · luksacija · anulus · aorta · peritoneum · kongenitalna · anterior · tubularna · laceracija · distalna · traheja · septum · hernija · dužica · dijafragmalna · dijafize · moždanica · konjuktiva · procesus · nervusa · mikrocefalija · opna
apotekarski · apotekarstvo · apotelezmatički · apotema · apoteoza · apoteozirati · apotoma · apofaza · apofatičan · apofiza · apofizni · apofilit · apoflegmatizam · apoflegmatski · apofonija · apofoničan · apohromatski
apophysis
ETYM New Lat., from Greek, offshoot, process of a bone growing; apo from + phyein to grow.
1. (Anatomy) A natural outgrowth or projection on an organ or part such as the process of a vertebra.
2. (Botany) A natural swelling or enlargement: at the base of the stalk or seta in certain mosses or on the cone scale of certain conifers.
3. Offshoot; projecting part, especially of bone.