ETYM Latin mimicus, Greek from mimesis imitation; cf. French mimique. Related to Mime.
Constituting an imitation.
Koji oponaša. emulira.
Someone who mimics (especially an actor or actress); SYN. mimicker.
mimicker
Pozorišni ili filmski umetnik.
Veštak u podražavanju i pretstavljanju nekog drugog, glumac; šaljivčina, lakrdijaš. (grč.)
1. Označava izrazne pojave na licu ukoliko ove počivaju na pokretima mišića.
2. Umetnost izražavanja misli i osećanja pokretima mišića i odgovarajućim gestovima (grč.)
To imitate (a person, a manner, etc.), esp. for satirical effect; SYN. mock.
1. Podražavati, ugledati se na, stvarati po ugledu na koga ili što, majmunisati.
2. Poslati u, metnuti u, pustiti, usaditi, uglaviti; prav. sudskim putem odrediti, narediti, izdati nalog. (lat.)