artikulacija
(anat.) Zglob, zglavak, pregib;
(gram.) Tvorba glasova; jasno i razgovetno izgovaranje reči i slogova;
(slik.) Pravilan i tačan izražaj svih delova slike.
Dovođenje različitih ideja u smisaon odnos tako da one funkcionišu zajedno.
kontekstualizacija · interpretacija · transpozicija · ekspresija · refleksija · intonacija · eksplikacija · sinteza · forma · percepcija · dispozicija · vizuelizacija · konkretizacija · stilizacija · konceptualizacija · semantika · sublimacija · temporalnost · invencija · materijalizacija · afirmacija · instrumentalizacija · orijentacija · koherencija · vizualizacija · deskripcija · identifikacija · koncepcija · naracija · operacionalizacija · negacija · estetika · karakterizacija · dijalektika · definicija · reinterpretacija · apstrakcija · preformulacija · tematizacija · aktuelizacija
artiljerijsko tane · artiljerci · artizan · artikal · artikli lične potrošnje · artikli od stakla · artikli opšte potrošnje · artikulator · artikulacija · artikulaciona tačka · artikulirati · artikulisan · artikulisati · artist · artista · artistički · artistkinja
articulation
IPA: / aʁtikylasjˈɔ̃ /ETYM Cf. French articulation, from Latin articulatio.
A series of adjustments applied by a synthesizer to the pitch, volume, and other parameters of an instrument sound to make it more realistic.
/>
1. Bringing articulatory organs together so as to shape the sounds of speech.
2. Expressing in coherent verbal form; or; SYN. voice.
3. The act of joining things in such a way that motion is possible.
4. The shape or manner in which things come together and a connection is made; SYN. join, joint, juncture, junction.