harmonics
Množina: harmonics
The study of musical sound.
study of musical acoustics
In music, a series of partial vibrations that combine to form a musical tone. The number and relative prominence of harmonics produced determines an instrument's tone color (timbre). An oboe is rich in harmonics, the flute has few. Harmonics conform to successive divisions of the sounding air column or string: their pitches are harmonious.
harmonic · harmonica · harmonically · harmonica player · harmonicas · harmonics · harmonious · harmoniousness · harmonisation · harmonise · harmonium · harmonization · harmonize
harmonija
IPA: / xarmonija /1. Sklad, skladnost, saglasnost; pravilan odnos između delova neke celine;
2. muz. Spajanje različitih tonoova u skladku celinu; svi akordi u jednom višeglasnom muzičkom stavu; pravilan odnos između pojedinih tonova muzičkog komada.
simetrija · ravnoteža · disharmonija · lepota · čistota · mirnoća · toplina · elegancija · skladnost · ekstaza · kakofonija · harmoničnost · sveprožimajuća · harmoniju · dobrota · tišina · simbioza · alhemija · transcendencija · vedrina · estetika · koherencija · esencija · punoća · sazvučja · uravnoteženost · harmonična · magija · hijerarhija · skladna · priroda · svežina · sinteza · idila · bistrina · emanacija · pozitivna energija · ljepota · mekoća · sjedinjenost
harmonika
IPA: / xarmonika /Nauka o harmoniji, nauka o zakonima po kojima se stvaraju i vezuju akordi.
Ime raznih muzičkih instrumenata na kojima se proizvode tonovi razvlačenjem, duvanjem (v. mundharmonika) itd..
flauta · violina · truba · gitara · klavijatura · harfa · frula · okarina · tambura · oboa · citra · harmonike · timpani · melodija · duvački · klarineta · duvačkih · davul · dugmetara · tarabuka · duvačka · dijatonska · žica · udaraljke · vibrafon · kompozicija · klarinet · kontrabasa · gudački · marimba · šakuhači · bongosi · udaraljki · muzička škola · šamisen · kaval · gudača · violončela · bandoneon · kontrabas