disjunctive
ETYM Latin disjunctivus: cf. French disjonctif.
Serving or tending to divide or separate.
disjoin · disjoint · disjointed · disjointed account · disjointedly · disjointedness · disjointly · disjointure · disjunct · disjunction · disjunctive · disjunctive conjunction · disjunctively · disjunctly · disjuncture · disjune · disk · disk access time · disk brake
disjunktivan
IPA: / disjunktiʋan /Razdvojan, odvojan, isključan, rastavan, koji razdvaja, odvaja, isključuje; protivan, suprotan;
disjunktivni sudovi, sudovi sa disjunktivnim pojmovima, tj. sa pojmovima koji se međusobno isključuju (npr. S je ili P1 ili P2);
rastavni
IPA: / rastaʋni /razmaci · razdvojni · veznik · interpunkcijski · vitičastih · težinski · samoglasnici · ugib · konveksni · suglasnik · konsonanata · konsonant · razmak · zagrada · ivični · horizontalni · vodoravni · korelacioni · linearni · ugaoni · suglasnici · kopule · tangencijalni · zazori · prefiksi · duanata · statora · uzdužni · pravilni · poligonalni · odosi · mnogougao · sjekutići · slogovni · uglastih · ordinalni · radijalni · međuosovinski · ekspiratorni · nenaglašeni