ETYM Latin catapulta, Greek, prob. from kata down + pallein to shake, hurl.
1. Y-shaped stick with elastic between the arms; used to propel small stones; SYN. sling, slingshot.
2. An ancient heavy war engine for hurling large stones; SYN. bricole, onager.
3. Launches aircraft from a warship; SYN. launcher.
1. Sprava za bacanje kamena, strela ili kopalja u grčkoj i rimskoj vojsci; uvrtni (ili torzioni) top.
2. Uređaj za izbacivanje aviona sa broda bez duže palube;
3. Mehanizam za automatsko izbacivanje pilota iz aviona u slučaju kvara ili za izbacivanje kosmonauta iz vasionskog broda (grč.)
Ručna naprava za bacanje kamena.
To shoot forth or launch, as if from a catapult.
Izbaciti, izbacivati pomoću katapulta (grč.)