anatomy
Množina: anatomies
ETYM French anatomie, Latin anatomia, Greek, dissection, from anatemnein to cut up; ana + temnein to cut.
1. A detailed analysis.
2. The branch of morphology that deals with the structure of animals.
Study of structure of body; art of dissecting; structure; analysis; skeleton; very thin person.
Study of the structure of the body and its component parts, especially the human body, as distinguished from physiology, which is the study of bodily functions.
Herophilus of Chalcedon (c. 330c. 260 BC) is regarded as the founder of anatomy. In the 2nd century AD, the Graeco-Roman physician Galen produced an account of anatomy that was the only source of anatomical knowledge until On the Working of the Human Body 1543 by Belgian physician Andreas Vesalius. In 1628, English physician William Harvey published his demonstration of the circulation of the blood. With the invention of the microscope, Italian physiologist Marcello Malpighi and Dutch microscopist Anton van Leeuwenhoek were able to found the study of histology. In 1747, Albinus (16971770), with the help of the artist Wandelaar (16911759), produced the most exact account of the bones and muscles, and in 175765 Swiss biologist Albrecht von Haller gave the most complete and exact description of the organs that had yet appeared. Among the anatomical writers of the early 19th century are the surgeon Charles Bell (17741842), Jonas Quain (17961865), and Henry Gray (18251861). Radiographic anatomy (using X-ray.
S; see radiography) has been one of the triumphs of the 20th century, which has also been marked by immense activity in embryological investigation.
anatomic · anatomical · anatomically · anatomise · anatomist · anatomize · anatomizer · anatomy · anatropous
anatomija
IPA: / anatomija /Nauka koja se bavi proučavanjem sastava i sklopa živih bića, životinja i biljaka; veština rasecanja lešine ili biljke u cilju naučnog ispitivanja;
patološka anatomija, ona koja proučava sve promene, koje se dešavaju na telesnim organima pri raznim oboljenjima;
topografska, hirurgijska ili primenjena anatomija, ona koja proučava pojedine delove tela i njihov raspored;
uporedna anatomija, ona koja upoređuje građu i sastav čovečjeg tela sa telom životinje.
fiziologija · psihologija · estetika · geneza · fenomenologija · psihopatologija · antropologija · morfologija · histologija · vivisekcija · patologija · istorija · zoologija · biologija · sociologija · ekspresija · patofiziologija · filozofija · hronologija · mehanika · dramaturgija · metafizika · geografija · semiotika · metamorfoza · entomologija · grejova · biohemija · biomehanika · kosmologija · poetika · embriologija · biogeografija · topografija · toksikologija · konstitucija · genetika · pedagogija · metodika · eksplikacija
kostur
IPA: / kostur /Skelet.
skelet · nukleus · odlivak · leš · oklop · omotač · kip · gornji deo · fosil · prednji deo · stub · fragment · prototip · deo · donji deo · svod · kamen · postament · dio · komad · prsten · primerak · krov · crtež · lik · otisak · torzo · dinosaurus · sloj · kumir · obris · trup · komadić · kostim · segment · opiljak · sarkofag · artefakt · zid · bedem
seciranje
IPA: / setsiraɲe /Glagolska imenica od secirati (lat.)
kasapljenje · sekciranje · prepariranje · posmatranje · ispitivanje · mrvljenje · šminkanje · kloniranje · gnječenje · preoblikovanje · razotkrivanje · ubijanje · analiziranje · operisanje · mučenje · rastezanje · sondiranje · iskopavanje · prebrojavanje · razobličavanje · pretresanje · dotjerivanje · vježbanje · žigosanje · drobljenje · čerečenje · rekonstruisanje · porađanje · komadanje · proucavanje · prekopavanje · uzimanje uzoraka · zakopavanje · deranje · uljepšavanje · vivisekciju · imitiranje · rezanje · zašivanje · vrebanje