oponent
1. Onaj koji protivreči, protivnik, zastupnik oprečnog mišljenja.
2. Suparnik, protivnik u nekom sporu, protivnik na sudu;
3. Osoba koja izražava suprotno mišljenje čoveku koji brani doktorsku disertacijU;
4. Uopšte: onaj koji protivureči, koji zastupa oprečno mišljenje (lat.)
suparnik · protivkandidat · protivnik · istomišljenik · koalicioni partner · opozicionar · saveznik · neistomišljenik · ideolog · takmac · intimus · saborac · sledbenik · podržavalac · kompanjon · epigon · konkurent · rival · glasogovornik · najbliži saradnik · kritičar · arhineprijatelj · agitator · trbuhozborac · disident · prethodnik · antipod · stranački kolega · zagovarač · prijatelj · neprijatelj · polemičar · neoliberal · bliski saradnik · saputnik · govornik · politički angažman · simpatizer · obrenovićevac · pajtaš
oponašajući · oponašalac · oponašati · oponašati se · oponenstvo · oponent · oponenti · oponiranje · oponirati · opor · oporljavati se