kondotjer
1. Zapovednnik vojne jedinice najamnika u staroj Italiji (od 14. do 16. veka);
2. Prenosno: pustolov, avanturista, čovek koji je spreman da se srčano bori za bilo koju ili bilo čiju stvar pod uslovom da bude dobro plaćen (ital.)
jezuit · državnik · aristokrat · kartograf · aristokrata · gramatičar · generalfeldmaršal · filozof · okultist · misionar · vojskovođa · humanista · plemić · reformator · sinolog · avanturist · matematičar · enciklopedista · istoriograf · peten · polihistor · astronom · prirodnjak · polimat · revolucionar · monden · patricij · naučenjak · tribun · zemljoposednik · novelista · hodler · botaničar · filantrop · mirovnjak · klerik · feldmaršal · marmon · orator · vrhovni zapovednik
kondominus · kondonacija · kondoner · kondor · kondotjer · kondota · kondotijeri · konduisati · konduita · konduit-lista