harmonika
Nauka o harmoniji, nauka o zakonima po kojima se stvaraju i vezuju akordi.
Ime raznih muzičkih instrumenata na kojima se proizvode tonovi razvlačenjem, duvanjem (v. mundharmonika) itd..
flauta · violina · truba · gitara · klavijatura · harfa · frula · okarina · tambura · oboa · citra · harmonike · timpani · melodija · duvački · klarineta · duvačkih · davul · dugmetara · tarabuka · duvačka · dijatonska · žica · udaraljke · vibrafon · kompozicija · klarinet · kontrabasa · gudački · marimba · šakuhači · bongosi · udaraljki · muzička škola · šamisen · kaval · gudača · violončela · bandoneon · kontrabas
harmonizacija · harmonizirati · harmonizovan · harmonizovati · harmonik · harmonika · harmonikaš · harmonirati · harmonist · harmonisti