etika
1. Nauka o moralu.
2. Deo filozofije koji proučava i procenjuje moralne vrednosti (što je dobro ili što je rđavo, što treba da bude ili što ne treba da bude), poreklo i načela moralnosti (još se zove: moralna filozofija, praktična filozofija, nauka o moralu); hrišćanska etika, nauka o moralu osnovana na hrišćanskim dogmama; senzualna etika, shvatanje po kojem je "dobro" ono što se čulnom opažaju pokaže kao takvo: radost trenutka.
3. Skup moralnih načela, društvenih pravila, normi pokojima se ljudi vladaju;
filozofija · psihologija · filosofija · teologija · pedagogija · estetika · logika · bioetika · dijalektika · inteligencija · ontologija · moralnost · metafizika · deontologija · jurisprudencija · teleologija · sociologija · antropologija · dogma · psihoanaliza · kultura · medicina · etičnost · nauka · humanistička · prosvećenost · politička korektnost · politička misao · epistemologija · doktrina · društvena odgovornost · običajnost · religija · terminologija · sloboda · eshatologija · ideologija · argumentaciona · praksa · psihijatrija
etivaža · etivažnica · etivirati · etida · etik · etika · etiketa · etikete · etiketiranje · etiketiran · etiketirati