emanacija
Izlaženje, odavanje (od sebe), izviranje, isticanje, isparavanje, isparenje, npr. veoma finih i od tela odvojenih delića (mirisa i dr.); fiz. gasovita tvar, supstanca koja strujanjem izlazi iz radioaktivnih materija i koja je i sama radioaktivna; prav. objavljivanje neke naredbe i sl.; fil. po učenju novoplatoničara i gnostičara, svet je emanacija božanstva, tj. izlazak jednog manje savršenog bića iz nekog višeg i savršenijeg principa, a da se pritom ovaj viši princip nije izmenio. (lat.)
negacija · projava · objektivacija · transcendencija · sublimacija · hipostaza · apoteoza · refleksija · materijalizacija · supstancija · inkarnacija · kvintesencija · metamorfoza · otelotvorenja · personifikacija · reinkarnacija · rezultanta · aksiologija · dijalektika · antiteza · ikonomija · ekstaza · spoznaja · sjedinjenost · punina · otelovljenje · praslika · eshatologija · imanencija · metafizika · esencija · nestvorena · apologija · idealizacija · teodiceja · otelovljenja · alegorija · dekonstrukcija · kreacija · ovaploćenje
emajlovati · emanat · emanatizam · emanator · emanatorija · emanacija · emanacija duha · emanaciona teorija · emanaciona terapija · emanacioni sistem · emandanda