dijalektika
Nauka o opštim zakonima kretanja i razvitka prirode, ljudskog društva i mišljenja, koja prirodne pojave razmatra u večnom kretanju i menjanju, dok na razvoj prirode gleda kao na rezultat uzajamnog delovanja suprotnih snaga u samoj prirodi.
Veština razgovaranja (bilo sa drugima ili sa samim sobom), veština naučnog raspravljanja, disputovanja; dosetljivost, dovitljivost, doskočljivost u govoru; fil. nauka o kretanju mišljenja kroz protivrečnosti, koje se u toku mišljenja ponovo ukidaju. (grč.)
metafizika · filozofija · filosofija · teleologija · logika · transcendencija · etika · teologija · alhemija · psihoanaliza · hermeneutika · dijalektička · ljudska priroda · hegelova · fenomenologija · klasna borba · ontologija · dogma · psihologija · postmoderna · eshatologija · poetika · estetika · humanistička · dihotomija · politička misao · pragmatika · pozitivistička · idolatrija · teorija · epistemologija · aksiologija · antinomija · aristotelovska · negacija · empirija · tautologija · kontemplacija · antiteza · dekonstrukcija
dijalekat eskimskog jezika · dijalekt · dijalektalna razlika · dijalekti · dijalektizam · dijalektika · dijalekticizam · dijalektičan · dijalektičar · dijalektičari · dijalektička logika